Za brušenje i poliranje moramo imati odgovarajuću radnu površinu. Ova površina mora biti ravna i stabilna kako se kod brušenja i poliranja zrcalo ne bi micalo. Visina joj treba biti takva da, kad se na njoj nalazi zrcalo pripremljeno za brušenje, ruke položene na zrcalo budu negdje u visini pupka. Ploha može biti malo niža ali nikako ne mnogo viša. Ako je ploha niža, morat ćemo se više ili manje nagnuti nad zrcalo čime postižemo veći pritisak na njega, ali zato ubrzo dolazi do zamora u ledima. Ako je ploha znatno viša, potreban pritisak bit će teško održavati i vrlo brzo će nas početi boljeti ruke. Tu si možemo malo pomoći tako da na zrcalo stavimo uteg koji zamjenjuje pritisak ruku. Kod manjih zrcala (promjera do oko 150 mm) možemo raditi i u sjedećem položaju. U tom slučaju radna podloga može biti i običan stol na koji ćemo postaviti prikladnu radnu plohu. Primjer takve radne plohe prikazam je na gornjoj slici. Na komad laminirane iver ploće zaostale od posljednje promjene kuhinjskih elemenata poslavljen je metalni disk (i lakirani drveni disk sasvim je dobar) koji se može okretati. Da se ne bi prelagano okretao, disk leži na gumi, a na mjestu ga drži obična drvena tipla uglavljena u sredinu daske koja lagano ulazi u rupu u sredini metalne ploče. Sve je postavljeno na običan kuhinjski stol. Zrcalo je upravo skinuto sa alata, oprano i osušeno da bi mu se mogao izmjeriti polumjer zakrivljenosti. Radna ploha mora se moći lako čistiti. U prostoriji u kojoj radimo ne smije biti pretoplo, a nikako ne treba polirati na direktnom Suncu. Brušenje nije toliko osjetljivo na vanjsku temeperaturu i može se raditi i vani, što je za grubo brušenje zbog lakšeg čišćenja i prepručljivo.
Poliranje zahtijeva temperaturu izmedu 18 i 25 stupnjeva Celziusa. Postupak brušenja nije tako osjetljiv na temperaturu okoline pa se brusiti može i na ljetnom suncu, naravno dok vama ne postane pretoplo. Ako je prehladno, koćit će vam se prsti pa se zimi ipak ne moze raditi na otvorenom. Za ovakav rad najbolje su podrumske prostorije jer je u njima kroz cijelu godinu približno stalna temperatura, što je važno kod testiranja i poliranja. Medutim, sasvim se dobro moze raditi i u garažama, šupama, kuhinjama ili kupaonicama. Kod rada u stanu treba paziti na čistoću da vas ukučani ne bi izbacili iz stana ili vam zabranili daljnji rad.
Postupak rada zahtijeva da se gornji disk lagano okreće u jednom, a donji u drugom smjeru. Obično se donji disk pričvrsti na podlogu, pa brusač hoda oko njega. Gornji disk je slobodan i s njime se vrše pokreti brušenja i potrebno okretanje u drugom smjeru. Radna ploha koja omogučava hodanje oko nje obicno je montirana na malom stoliću ili tronošcu koji možemo i sami izraditi. Američki amateri vrlo rado u ovu svrhu koriste bačve za naftu. Njihova prednost je da su odgovarajuce visine, da se mogu donijeti na željeno mjesto i onda napuniti vodom da bi bile stabilne. I mi smo se često koristili bavama, no njih zaista ne možete staviti u stambeni prostor.
Alat se na radnu plohu, bez obzira da li se radi o radnoj dasci ili cijelom stoliću, pričvrsti na isti način: sa tri drvene dašćice prikucane na gornju dasku. Da bi alat mogli lako ukloniti, jedna od tih dašćica je malo odmaknuta od alata a alat se uglavljuje malim drvenim klinom. Klin se treba utisnuti samo toliko da se alat kod rada ne miće. Ako je prejako utisnut, može doći do deformacija alata, a kao posljedica toga i do nepravilne plohe zrcala. U većini slučajeva dovoljno je da se klin utisne rukom, a ako to nije dovoljno upotrijebite maleni čekić i vrlo lagane udarce.
Prije dvadesetak godina izradio sam i prijenosni stalak za brušenje (i ta ideja je "pokupljena" kod Texereau-a) koji se sastoji od šest drvenih nogu, međusobno vezanih u trokutaste parove, koje drže ploču na kojoj se radi a koja je "XXL" kopija ploče astronomskog stativa (mnogo je veća). Noge su pri dnu povezane drvenim letvama na kojima je donja ploča. Na donju ploču nabaca se neki teret, u mom slučaju stari (ili novi) betonski alati, koji otežava podnožje i znatno povečava stabilnost cijele konstrukcije. Sve je napravljeno od otpadnih komada drva koje sam imao pri ruci. Dimenzije nisu kritične, a što su trokuti veći, to je cijela konstrukcija stabilnija. Kao mali dodatak, na gornju ploču sam dodao još jednu okruglu ploču na kojoj onda leži zrcalo (ili alat) kod brušenja. Sve je povezano sa nekoliko vijaka i u desetak minuta se može rastaviti i spremiti u vrlo kompaktnom obliku.
