Prije nego što pristupimo brušenju zrcalne plohe moramo stakleni disk prirediti za brušenje. Ako smo uspjeli nabaviti lijevani ili obrušeni disk možemo odmah početi sa ravnanjem gornje i donje plohe diska. Ako pak nismo te sreće, pa smo nabavili pravokutni ili nepravilni komad debelog stakla, moramo ga prvo pretvoriti u okrugli disk. S obzirom na to da se radi o staklu debljine nekoliko centimetara, zarezivanje običnim rezačima za staklo i lomljenje po zarezanoj crti ne dolazi u obzir, barem ne u neiskusnim amaterskim rukama. Ovakvi pokušaji obicno završe lomom stakla pa ostajemo bez dragocijenog materijala. Da bi debelo staklo puklo po zarezanoj liniji, pogotovo kad je ona zakrivljena (kružnica!) potrebna je velika vještina kod zarezivanja pa se tog posla nerado prihvačaju i iskusni staklorezači. Pa što onda napraviti?
Postoji li u blizini staklorezač koji ima pilu za staklo, možemo ga zamoliti da nam staklo dovede u približno kružni oblik tako da pilom odreže kuteve kvadratičnog komada stakla. Potrebno je na ovaj način napraviti barem 15 do 30 rezova kako bi oblik izrezanog stakla bio dovoljno blizu kružnom.
Preostale neravnine moramo ukloniti ručnim ili strojnim brušenjem. Za ručno brušenje potreban nam je grubi brusni kamen (onaj za brušenje noževa ili kosa obično je prefin). Najbolja je stara brusna ploča od karborunduma (korund može poslužiti ali će rad sa njime trajati nešto duže) krupnoće 120 ili grublje. Ploča može biti i polomljena jer nam i tako treba komad koji možemo držati u ruci. Obrezani komad stakla postavimo okomito na prikladnu podlogu, nabolje negdje vani jer je posao dosta prljav. Kao podloga može posluziti svaka čvrsta ravna ploha visine običnog stola, na koju možemo staviti komad plastične folije da se ne zaprlja.
Pored brusnog kamena potrebna nam je posuda u kojoj ćemo ga vlažiti i dosta vode jer ćemo često morati prati i sebe i stakleni disk. Stakleni disk postavimo okomito na podlogu i pridržavamo ga jednom rukom.
U drugu ruku uzmemo brusni kamen, dobro ga navlažimo i uz pritisak brusimo obod staklenog diska. Kod toga stakleni disk polagano zakrećemo kako bi cijeli rub bio jednolično izbrušen.
U toku brušenja pomićemo kamen približno u ravnini staklenog diska kako bi se smanjila mogućnost odlamanja komadića stakla sa rubova diska. Brusni kamen mora stalno biti vlažan. Kad se sve neravnine preostale od rezanja izbruse, provjerimo mjerenjem nekoliko promjera da li disk ima kružni oblik. Dovoljno je da odstupanja od kružnog oblika budu oko 1% promjera diska ili manja. Ako su veća, odredite koji dijelovi diska imaju najveći promjer i brusite samo njih, dok se oblik diska ne dovede dovoljno blizu kružnom. Kod ovog posla najvažnije je strpljenje jer on može potrajati danima. Kako je uz to i fizički dosta naporan, potrebno se često odmarati. U literaturi se pod vremenom brušenja uvijek misli na vrijeme trajanja samog brušenja. Pauze nisu uzete u obzir, što ne znaći da nisu rađene i to često. Tako npr. kad naiđete na podatak da za poliranje 500 mm zrcala treba 8 do 12 sati, to ne znaći da se taj posao može obaviti u jednom danu. Prije spomenuti Bob Kestner, polira tako velika zrcaka dnevno dva puta po 15 minuta jer je takav rad vrlo naporan. Izrada zrcala manjih od 200 mm ne zahtijeva velike fizičke napore, ali i tu treba prekinuti rad kad se osjeti zamor.
Na kraju možemo obod izradenog diska fino izbrusiti kamenom finoće 220 ili 400 kako bi se hrapavost od brušenja grubim kamenom smanjila, ali ovaj postupak uglavnom ima estetski karakter. Nakon toga prvo grubim, a onda i finim kamenom izradimo i fazete, tj. zakošenja rubova diska. Disk postavimo vodoravno na podlogu i po cijelom obodu odbrusimo rubove diska pod kutem od oko 45 stupnjeva tako da oni budu 2 do 3 mm široki. Ovaj postupak neophodan je kako bi se spriječilo odlamanje komadića stakla sa ruba diska kod brušenja zrcala. Kad god se fazeta zbog brušenja smanji ispod 1 mm, potrebno ju je ponovno izbrusiti!
Fazete izradite tako da brusnim kamenom odbrusite rubove diska pod kutem od oko 45 stupnjeva. Brus stalno vlažite vodom, i mičite samo U SMJERU oboda a nikako ne okomito na njega.
Ne postoji li u blizini staklorezač, ili je cijena njegove usluge previsoka, možemo stakleni disk izrezati sami, uz upotrebu tzv. krunskog svrdla. Krunsko svrdlo je tanka metalna cijev sa nareckanim rubom. Ovaj rub maže se smjesom vode i grubog karborunduma. Krunsko svrdlo pritišće se na stakleni komad koji se reže i istovremeno se lagano okreće, bilo stalno u istom smjeru, bilo amo-tamo. Na mjestu dodira svrdla i stakla brusni prah će ubrzo izgrebsti kanal koji se polagano produbljuje. Postupak bušenja vrlo je spor, ali je njegovo trajanje usporedivo sa vremenom potrebnim da se grubo izrezani stakleni komad ručno dotjera u okrugli oblik kao što je to opisano ranije.
h=debljina drva+debljina stakla+2 do 3 cm
Jednostavno krunsko svrdlo može se vrlo lako izraditi. Prvo od komada daske ili panel ploče debljine 2 do 3 cm izrežemo drveni disk čiji promjer je jednak promjeru budućeg zrcala. Neravnine zaostale od rezanja možemo obrusiti brusnim papirom, ako nam se ćini da su prevelike. Od željeznog ili bakrenog lima debljine 0,5 do 1 mm izrežemo traku čija dužina je jednaka opsegu drvenog diska, a širina 2 do 3 cm veća od zbrojene debljine stakla i drvenog diska. Naprimjer, ako je staklo debelo 20 mm a drveni disk 30 mm, sa promjerom od 151 mm, dimenzije limene trake će biti 474 x 60-70 mm. Limenu traku omotamo oko drvenog diska, tako da se rub trake poklopi sa rubom diska, i prikucano je čavlićima. Pilom ili turpijom zarežemo slobodni rub limene trake svaka 2 do 3 cm nekoliko mm duboko. Točnost razmaka između susjednih rezova je nevažna pa se ovaj posao može obaviti i od oka. Isto tako je nevažna dubina ureza i njihova okomitost na rub trake. Kad se kod bušenja traka toliko istroši da se dubina ureza smanji na oko 1 mm, možemo ih lako opet produbiti.
Prije bušenja dobro je na donju stranu stakla koje bušimo smolom zalijepiti komad običnog prozorskog stakla. Ovo staklo spriječit će odlamanje većih komada stakla kad krunsko svrdlo proreže svoj put kroz staklo koje bušimo. Prije ljepljenja moramo oba komada stakla lagano zagrijati na 50 do 60 stupnjeva. Najbolje je da uzmemo posudu dovoljno veliku da oba komada stakla stanu u nju. Na dno posade postavimo nekoliko drvenih letvica debljine 2 do 3 cm, a na njih oba komada stakla.
Posudu napunimo vodom na sobnoj temperaturi tako da za 2 do 3 cm prekriva stakla. Sve zajedno postavimo na peć i lagano zagrijavamo. Nemamo li termometar, možemo se posluziti činjenicom da u vodu temperature oko 50 stupnjeva možemo na kratko umoćiti prst a da se ne opečemo. Istovremeno u nekoj maloj posudici rastopimo malo smole (bitumena) tako da bude tekuća, ali ne prevruća. Za tu svrhu je najbolje uzeti neku staru konzervu, jer se posuda jednom zamrljana smolom vrlo teško čisti, a staru konzervu možemo nakon upotrebe baciti. Kad su stakla zagrijana, izvadimo ih iz vode i brzo osušimo brisanjem. Ne hvatajte stakla golim rukama jer ćete se opeći, a staklo će vjerojatno završiti u više komada na podu. Za držanje stakla upotrijebite kožne rukavice ili suhe krpe.
Jedno staklo postavimo na vodoravnu podlogu, najbolje na nekoliko slojeva novinskog papira koji će zadržati višak smole. Podloga ne smije biti metalna da se staklo ne bi prenaglo hladilo. Sad rastopljenu smolu prelijemo kružnim pokretima preko stakla tako da pokrije cijelu njegovu površinu. Drugo staklo spustimo na smolu i mićemo ga amo-tamo uz pritisak da bi se višak smole istisnuo izmedu stakala. Kad zbog hladenja micanje postane preteško, opteretimo gornje staklo sa nekoliko kg utega koje postavimo na drvenu dašcicu i sve zajedno ostavimo da se ohladi, najbolje do sutradan. Ako između stakala zaostane nekoliko mjehurića zraka, ne smeta. Zbog isparavanja rastopljene smole i njenog krajnje nezgodnog svojstva da se lako lijepi na sve što dotakne, najbolje je da cijeli ovaj postupak obavimo vani i u staroj odječi. Odjeću zamrljanu smolom praktički je nemoguće očistiti.
Kad je sve ovo završeno, na ravnu i čvrstu podlogu postavite nekoliko slojeva papira ili najlon foliju. Najbolje je koristiti prije opisani radni stol ili dasku. Na tako pripremljenu podlogu postavite sljepljena stakla tako da je ono koje se buši (debelo staklo) gore. Staklo osigurajte od micanja, najbolje sa tri komadića drveta prikucana za podlogu. U nekoj posudici, npr. čašici od jogurta, priredite smjesu karborunduma i vode tako da izgleda kao žitko blato. Višak vode ne smeta jer će karborundum ubrzo sjesti na dno posude. Za bušenje je potrebno uzeti grubi karborundum, najbolje finoće 120, makar se moze koristiti i 220. Grublji karborundum buši brže, ali ostavlja i znatno grublju površinu. Bušenje finoćom većom od 220 vrlo je sporo. Ako ne vjerujete, pokušajte! Žlićicom zagrabite ovlaženi prah i nanesite ga po obodu krunskog svrdla. Svrdlo prislonite na staklo i uz pritisak okrećite lijevo-desno. Bušiti se može i okretanjem u istom smjeru, ali se pokreti lijevo-desno lakše izvode. Dobro je svrdlo opteretiti sa nekoliko kg tereta, kod večih promjera i sa više od 10, kako bi se uklonila potreba za stalnim pritiskanjem svrdla koje zamara mnogo više od samog okretanja svrdla. Zvuk brušenja, ispočetka vrlo glasan, ubrzo će se stišati što je znak da se brusni prah usitnio. Kad se to dogodi, nadignite krunsko svrdlo i nanesite svježi brusni prah. Možete ga nanijeti i na staklo po tragu koji je ostavilo krunsko svrdlo. S vremena na vrijeme, kad se na staklu nakupi mnogo brusnog praha, operite svrdlo i staklo čistom vodom pa onda nastavite brušenje. U početku treba paziti da se svrdlo uvijek okreće po istom tragu, dok si ne ureže kanal koji će ga voditi kod daljnjeg bušenja. Ovo neki puta baš ne polazi od ruke. U tom slučaju možete si pomoći tako da svrdlo fiksirate sa tri letvice. Vodite računa o tome da se svrdlo dade lagano okretati.
Ako je svrdlo na ovaj nacin fiksirano, možete na njega pričvrstiti i drvenu ručku uz ćiju pomoć ćete ga lakše okretati. Ne zaboravite opteretiti svrdlo!
Već nakon nekoliko minuta bušenja svrdlo će u staklu urezati plitki kanal, no dok prođe kroz cijelu debljinu stakla potrebno je nekoliko sati rada, neki puta i mnogo duže ako je staklo debelo a svrdlo velikog promjera. Staklo debelo 10 mm može se svrdlom promjera 100 mm uz karborudum finoće #120 probušiti za sat do dva rada ali za deblje staklo i veće diskove, pogotovo ako radite sa finijim brusnim prahom trebat će mnogo više vremena. Naoružajte se dakle strpljenjem!
Stakleni disk izrezan na ovaj način bit će gotovo savršeno okrugao, ali blago stožastog oblika. Stožast oblik potjeće od toga što se za vrijeme bušenja lagano bruse i stijenke izbušenog kanala a ne samo njegovo dno pa kao krajnji rezultat dobivamo blago stožasti disk, ćiji je gornji promjer oko 1 mm manji od donjeg. Ovakav blagi stožasti oblik uopće nije bitan za buduće zrcalo pa ga ne moramo posebno ispravljati.
Kad svrdlo prođe kroz cijelu debljinu gornjeg stakla i to na svim točkama oboda diska (svrdlo može otići malo koso ili staklo moze biti nejednako debelo) nastavite bušenje dok se svrdlo malo ne zareže u donje staklo. Želite li biti oprezni, probušite i donje staklo skroz (zato je dobro da ono bude što tanje), ali udarite li ga drvenim čekičem, neće se dogoditi ništa loše i ono će najvjerojatnije puknuti po zabrušenom tragu svrdla. U svakom slučaju, gornji disk neće biti oštećen (pazite da vam kod izbijanja drvenim čekičem ne padne na pod!). Da biste odvojili tanko staklo od debelog, diskove opet polagano zagrijte, ovaj puta na nešto višu temperaturu, pa pritiskom na stranu skliznite tanko staklo sa debelog (rukavice!). Odvojene diskove ostavite da se polagano ohlade na zraku. Ostatak smole mozete oprati benzinom, alkoholom ili acetonom, vec prema želji i otapalu koje vam je na raspolaganju. Zbog isparavanja i ovo pranje najbolje je napraviti vani.Ne zaboravite na disku izraditi zaštitne fazete!