Knjižnica

Jednostavna tehnologija (JT)

Kad sam se prije nekih pedesetak godina počeo baviti amaterskom astronomijom, dostupnost instrumenata, pribora i literature bila je gotovo nikakva. Ta činjenica, i serija izvrsnih tekstova o izradi teleskopa koji su izlazili u tadašnjem časopisu "Kozmoplov", a potpisao ih je veliki ljubitelj astronomije i tehnike, prof. Goran Hudec, usmjerili su me na put samogradnje svega i svačega potrebnog za moj novi hobi. Ta me zanimacija, koju u svijetu nazivaju "Amateur Telescope Making" ili skračeno - ATM, drži još i danas. Ubrzo sam se udružio sa Koradom (Korlevićem, danas poznatim popularizatorom znanosti i astronomije općenito) pa smo na tadašnjim Višnjanskim školama astronomije redovito imali i tečajeve brušenja zrcala i izrade teleskopa. I prvi Višnjanski teleskop, 410 mm Newton, nastao je na taj način, ali to je već sasvim druga priča. Tako je nastao i jedan mali priručnik o izradi zrcala za amaterske teleskope, koji donosim ovdje. Dodaci koje sam učinio 2024. godine u tekstu su označeni smeđom bojom.

Cijeli tekst je ovdje: Priručnik za brušenje zrcala

Razni tekstovi

U toku godina napisao sam mnoštvo tekstova i uputa, uglavnom za potrebe ljetnih škola astronomije i sličnih aktivnosti. Neki od njih bili su već objavljeni, u cjelini ili kao prilozi "Bolidu", ali nažalost više nisu dostupni u tom obliku. Skupio sam zato sve i svašta na jedno mjesto i spojio to sve u jedan veći tekst koji sam nazvao "Praktična astronomija". Ima tu svega i svačega, nešto će vam možda biti zanimljivo, a nešto možda i ne. Prolistajte, pa odlučite sami.

Meni osobno jedan od nadražih dijelova je tekst o sfernoj astronomiji, možda zato što me podsjeća na davne dane kad smo svi kao klinci slušali tečaj iz astronomije na zagrebačkoj Zvjezdarnici, dio kojega je upravo bila sferna astronomija. Kako smo bili klinci, nije tu bilo teške matematike, ali se trebalo crtanjem i skiciranjem grafički riješiti jednostavnije probleme. Za mene izvrsna stvar za razvijanje prostornog zora i razumijevanje osnovnih pojmova sferne astronomije.

Cijeli tekst je ovdje: Praktična astronomija

Nebeska kartografija

Kad sam se kao četrnaestogodiššnji klinac počeo baviti astronomijom (bilo je to u 70tim godinama proššlog stoljeća), nije bilo računala, štampača, fotokopirki ili kalkulatora. Redovito sam dolazio na zagrebačku zvjezdarnicu i ubrzo sam odradio tečajeve za šškolarce koji su se tamo održžavali. Koliko se sjećam, bila su dva: jedan iz temelja astronomije, a drugi o praktičnom radu, uključujući rukovanje sa Zeiss-ovim teleskopom zvjezdarnice. Tek po završšetku ovog drugog dobili biste dozvolu da sami opažžate sa tim prekrasnim instrumentom (13 cm klasični refraktor na vrlo masivnoj ekvatorijalnoj montažži).

Zvjezdarnica je imala i malu, ali dobro opremljenu knjižnicu. Tamo sam prvi puta vidio časopis Sky and Teleskope, ali i Bečvarov atlas neba (jedan jedini, bio nam je dragocjen kao ćup zlata). Da je zvjezdarnica izdavala i svoj časopis, Zemlja i Svemir (današnji Čovjek i Svemir), koji je jedno vrijeme po nakladi premašio i prije spomenuti Sky and Teleskope i mnoge druge tadašnje astronomske časopise, ne moram ni spominjati.

Nedostatak dobrih karata neba tjerao nas je da se snalazimo na najrazličitije načine. Normalno je bilo ručno precrtati neku manju kartu za opažanje neke promjenjive zvijezde ili nalaženje neke maglice. Moja prva karta zvjezdanog neba bila je jednostavna planisfera u školskom atlasu svijeta, koji je tada bio jedan od udžbenika koje smo imali u osnovnoj školi. Malo bolja planisfera bila je u Enciklopediji leksikografskog zavoda, i to je uglavnom bilo sve što nam je bilo dostupno. Naime, u to doba (stara Jugoslavija naravno) nabavka knjiga iz inozemstva bila je komplicirana i vrlo skupa. U Zagrebu je postojala samo jedna knjižara specijalizirana za strane knjige i časopise u kojoj se moglo naručiti knjigu ili pretplatu na neki časopis, ali proces je bio spor (i do godine dana).

I tako sam ja s vremenom nacrtao i precrtao hrpu razno-raznih karata, no one su pokazivale samo mali dio neba i bile su daleko od savršenih. Nešto kasnije bilo je moguće kupiti nešto veće planisfere u prije spomenutoj knjižari, a i naš dragi Gustav Kren je preko Zvjezdarnice objavio i svoju kartu zvjezdanog neba, koju smo svi masovno koristili. Imam je još i danas, uglavnom kao dragu uspomenu. Kasnije se tu pojavila i prilično dobra karta Mjeseca, za koju mislim da je autor bio Zlatko Britvić, još jedan zaposlenik Zvjezdarnice, i karta Sunčevog sustava, koju je opet potpisao Gustav. Bio je tu i šapirografirani mali atlas neba napravljen u Mađarskoj ( Šapirografiranje je zastarjeli postupak kopiranja teksta i grubih slika uz pomoć priručne stolne mašine za štampanje. Imali smo jednu takvu spravu na Zvjezdarnici, i prvi brojevi Bolida bili su tiskani na njoj). Nekako u to doba nabavio sam i mali priručnik s kartama pojedinih zviježđa, koji se pojavio u već spomenutoj knjižari: Constellations, englesko izdanje češke knjige autora J. Klepešte i A. Rukla. Za ne vjerovati je da se ta knjiga, doduše često u većem formatu, štampa i prodaje još i danas! Koliko mi je bila draga, možda najbolje govori činjenica da se u mojoj knjižnici skrivaju 3 ili 4 primjerka, što na engleskom, a što na njemačkom jeziku. No, karte neba su, kao i samo zvjezdano nebo, uvijek iste, pa bih vjerovatno kupio i kinesko izdanje da se pojavilo. Ubrzo (u 80tim godinama prošlog stoljeća) tržište literature se polako otvaralo i astronomska literatura je postala sve dostupnija, ali moja zaraza atlasima i kartama neba već je uzela maha. Uglavnom sam kupio svaki atlas ili knjigu koja mi je bila u dohvatu...

Uskoro se dogodila još jedna revolucija: pojavlila su se prva osobna računala. Ja sam počeo sa ZX Spectrumom i relativno brzo prešao na Commodore 64, koji je već bio vrlo ozbiljno računalo, sa malim ploterom (sprava slična štampaču koja je crtala po papiru pomičući po njemu olovke ili tuš-pera) koji je na papirnatu traku široku desetak cm mogao prenostiti crteže koje je korisnik programirao na računalu. Desetak centimatara zvuči malo, ali traka je mogla ići naprijed-natrag koliko god je bilo potrebno, i koliko god puta je bilo potrebno, pa su se velike slike slagale iz pojedinih traka stavljenih jedna uz drugu. Tako su nastale prve, grube karte zvjezdanog neba u mojem izdanju, a i kojekakve kutne skale i slične sitnice koje sam trebao za svoj hobi. Čak sam si napravio i mali planetarij program, doduše samo sa tekstualnim izlazom, ali mogao je obaviti pretvorbe koordinata, izračunati efemeride Sunca, Mjeseca i planeta i još ponešto. Računala su se brzo razvijala, pa je sve to uskoro preseljeno na PC, i marljivo kopirano sa svakog starog stroja na novi. No, PC nisu imali plotere (odnosno jesu, ali su bili neizmjerno skupi) pa se originalni programi s Commodora nisu baš mogli tako lako prenijeti.

To me je natjeralo da ih pišem ponovno, jer su mi za ljetne škole astronomije na kojima sam redovito vodio grupe učenika (tadašnji, danas legendarni Prvić, astronomski kamp koji se svakog ljeta održavao na otočiću Prvić kod Šibenika) stalno trebalo novih materijala, uključujući i karte neba prilagođene mlađim uzrastima. Tzv. planetarij programi su tada bili rijetki i prilično ograničenih mogućnosti, a uz to su i poprilično koštali. Nikad nisam bio pristaša ilegalnog (tzv. krakiranog) softvera, pa je jedina mogućnost bila naći neki besplatni program koji bi se mogao upotrijebiti za crtanje karata neba. Na kraju je izbor pao na LaTeX, izuzetno moćan program za pisanje i formatiranje teksta koji sam i inače koristio u svom poslu za pisanje znanstvenih članaka. LaTeX ima i grčke fontove, i mnoge druge astronomske simbole, koji su nezamjenjivi ako želite na kartu upisati oznake sjajnijih zvijezda. LaTeX ima ograničene grafičke mogućnosti, ali dovoljne za izradu vrlo lijepih i preciznih slika i grafikona. Ono što nema, to je neko praktično sučelje za tu svrhu. I tako je nastao moj program za crtanje, zapravo pripremu podataka za LaTeX, koji sam napisao u Pascalu. Da, Pascal još uvijek postoji i nekoliko ljudi na svijetu, uključujući i mene, ga još uvijek koristi!

Sve je tu zapravo vrlo jednostavno. Karta se "opisuje" jednostavnim tekst komandama, katalozi zvijezda isto tako su priređeni u tekstualnom obliku, a program onda učita i opis karte i potrebne kataloge i na osnovu toga ispiše LaTeX kod koji generira željenu kartu. Taj se kod onda jednostavno provuče kroz LaTeX, obično dva puta da bi LaTeX ispravno posložio sve parametre karte, pa se pogleda u programu za gledanje i ispis (LaTeX danas standardno ispisuje pdf zapis, tako da to više nije nikakav problem). Za mene je velika prednost LaTeX-a i ta da je kod koji opisuje kartu (ili bilo koji drugi tekst ili sliku) čitljiv tekst (tzv. ASCII) pa je moguće ručno fino podesiti svaki element karte, npr. oznaku zvijezde fino pomaknuti tako da ne pada preko druge oznake ili susjedne zvijezde. S druge strane, ovakav rad uzima puno vremena, ali netko je davno lijepo primijetio da na svijetu ne postoji "besplatni ručak". tj. sve ima svoje prednosti ali i nedostatke.

LaTeX kod koji opisuje kartu može biti vrlo velik, jer se mnogi elementi karte (simboli, linije, kružići i sl.) doslovno ispisuju kao niz sitnih točkica, pa ručna obrada takvih zapisa može uzeti dosta vremena. No, kad je karta jednom dotjerana, vrlo je lijepa i precizna, pa me to nije nikad baš previše smetalo. Danas je naravno situacija puno povoljnija i postoji barem nekoliko vrlo dobrih besplatnih planetarij programa koji mogu uz par klikova proizvesti karte slične kvalitete, ali za mene je već prekasno. Zato, evo ovdje karata koje sam priredio, i poneke često i koristio (i još koristim) kod svojih opažanja.

Pregledni atlas neba do 4,5 zvjezdane veličine Sezonske pregledne karte neba koje su nastale 1994. i odonda su nekoliko puta dotjerivane. Pokazuju izgled večernjeg neba na kraju astronomskog sumraka kroz godišnja doba (za razliku od "standarda" da se pokazuje izgled neba u ponoć) uz kartu sjevernog (cirkumpolarnog) neba, sve za naše zemljopisne širine (45o). Te, ili vrlo slične, karte koristio sam i u onih nekoliko priručnika i knjiga koje sam napisao. Karte prikazuju zvijezde sjaja do 4,5 magnitude, uz nekoliko slabijih zvijezda koje su potrebne za kompletiranje likova zviježđa. Katalog zvijezda dolazi iz nekog starog ruskog astronomskog godišnjaka i u skladu s tradicijom ručno je pretipkan u računalo. Korištena su stadardna međunarodna imena zviježđa, a komplet se sastoji od 8 karata. sjeverno nebo, ljeto, jesen, prosinac, zima, ožujak, proljeće i lipanj. Iste karte, ali sa hrvatskim imenima zviježđa: sjeverno nebo, ljeto, jesen, prosinac, zima, ožujak, proljeće i lipanj. I na kraju, prazne karte, bez oznaka i spojnih linija zviježđa. Ovakve karte koristili smo u radu sa učenicima, kad smo ih učili astrognoziju (odn. orijentaciju na nebeskom svodu). Učenici su sami trebali spojiti likove zviježđa i upisati najpoznatija imena i oznake: sjeverno nebo, sjeverno nebo - samo zvijezde do 3m,, ljeto, jesen, prosinac, zima, ožujak, proljeće i lipanj.

Karte messierovih maglica Karte za nalaženje messierovih maglica, također nastale u 90tima. Nisam bio zadovoljan kartama koje sam za tu svrhu imao pri ruci, pa sam napravio set karata relativno velike skale (20 mm po stupnju) za nekoliko najtežih područja u kojima se nalazi mnogo messierovih maglica (Djevica, Kosa berenikina, Strijelac, itd.). Za svako područje postoje dvije verzije iste karte: normalne i zrcaljene, tako da se mogu koristiti sa bilo kojom orijentacijom slike u teleskopu. Karte su minimalističke, tj. ucrtane su samo zvijezde do 9 veličine i maglice do 12 (otprilike). Označeno je samo nekoliko ključnih zvijezda na svakoj karti, radi lakšeg pronalaženja područja prikazanog na njoj. Podaci o zvijezdama su uzeti iz SAO kataloga, a za maglice iz Saguaro Astronomy Club (SAC) Database V6.0. Skale udaljenosti i sjaja su uključene u svaku kartu, a na drugoj stranici karte (može se otisnuti na poleđini karte, ili uz nju) su osnovni podaci o maglicama prikazanima na karti. Normalne karte u ZIP zapisu su ovdje, a zrcaljene karte su ovdje.

Mala vrteća karta s messierovim objektima Predložak za izradu male vrteće karte na kojoj su ucrtani svi messierovi objekti, kakvu sam koristio za planiranje messierovih maratona. Podlogu karte , ispišemo (pazite da je ispis u originalnoj veličini) i zalijepimo na čvršći karton, a masku ispišemo na prozirnu foliju. Nakon toga u sredini karte (označena je križičem) probušimo rupicu promjera 3-4 mm. Kroz nju ćemo kod spajanja karte i podloge provući vijak koji će povezati kartu i masku. U tu svrhu nabavimo jedan maleni vijak (M3 ili M4) dužine desetak mm, s maticom i dvije podložne ploćice. Uzmite veće ploćice, ako je to moguće. Umjesto vijka možemo upotrijebiti i zakovicu, najbolje onakvu kakva se koristi za spajanje papira i može se naći u papirnici. U tom slučaju rupica treba biti nešto veća, da zakovica može proći kroz nju. I uz zakovicu bi bilo dobro imati dvije podložne ploćice. Nakon toga moramo dovršiti kartu jer na njoj nema potrebnih oznaka. Prvo na skalu datuma, koja se nalazi uz obod karte u pripadajuće kućice upišemo imena mjeseci, a možemo označiti i datume. Početak siječnja označen je s dvije bliske crtice na desnoj strani karte. Skala datuma ide u smjeru kazaljke na satu pa prva kućica lijevo od te oznake pripada siječnju, druga veljači itd. Kraće crtice unutar kućica označavaju svaki peti dan u mjesecu, dakle 5, 10, 15, 20, i 25. dan tog mjeseca. Kod mjeseci sa 31 danom, oznaka za 30. dan je ispuštena. Oko skale datuma točkicama je označena skala rektascenzije. Njen početak (0h) je naznačen sa dvije deblje točke smještene jedna iznad druge u dnu karte. Skala rektascenzije ide od 0 do 24 sata u smjeru kazaljke na satu. Deblje točke označavaju pune sate, a tanje periode od po deset minuta unutar pojedinih sati. Na karti označimo pune sate, a ostale oznake možemo ostaviti neoznačenima. Eventualno možemo istaknuti (npr. bojom ili podebljavanjem) oznake za 30 minuta unutar svakog sata. Da bi karta bila preglednija, potrebno je označiti i nekoliko važnijih zviježđa, npr. Velika i Mala kola, Ljetni trokut i Zimski šesterokut. Jednostavno njihove glavne zvijezde linijama spojimo u poznate nam likove tih zviježđa. Nakon toga dovršimo masku, tj. pokretni dio vrteće karte. Prvo uz oznake sati (duže crte u velikom krugu oznaka uz vanjski obod karte) upišemo vrijeme promatranja (tj. mjesno vrijeme za koje će karta pokazati izgled noćnog neba). Pri tome se 12 sati (podne) nalazi točno ispod točke juga horizontske maske, a skala vremena ide u smjeru SUPROTNOM od kazaljke na satu, dakle udesno. Na tom krugu duže crtice označavaju pune sate, a kraće crtice polovice sati i njih možemo ostaviti neobilježene. Uz rub maske upisane su i strane svijeta. Točka juga radi preglednosti nije označena a nalazi se naravno na suprotnoj strani od točke sjevera. Obratite pažnju na to da je linija istok--zapad na karti zakrivljena. Ova zakrivljenost lijepo ocrtava izobličenja koja su prisutna kod svakog tipa karte neba koja pokušava prikazati više od polovice cijele nebeske kugle, a na ovoj karti prikazano je viš od njene tri četvrtine! U sredini maske isto probušimo rupicu za vijak. Kad je sve gotovo masku spojimo s podlogom. U tu svrhu vijak s jednom podložnom pločicom umetnemo kroz rupicu na karti tako da mu se glava i ploćica nađu s donje strane karte. Na vijak nataknemo masku, pa drugu podložnu pločicu i sve skupa učvrstimo maticom. Time je naša vrteća karta je završena! Ako se kod korištenja karte matica stalno odvija, stavimo na vijak malo tankog papira pa maticu silom navrnimo na vijak preko papira. Ne pomogne li ni to, možemo maticu zalijepiti kontaktnim ljepilom, pazeći pri tome da se višak ljepila ne dospije na masku i da se maska može lagano okretati. Za one koji žele izraditi običnu vrteću kartu bez messierovih objekata, evo i podloge za nju!

Prilozi povijesti naše amaterske astronomije

Mala priča o tome kako je nastalo zrcalo za prvi višnjanski teleskop, 41-centimetarski Newton. S njime je počeo rad na otkrivanju asteroida sa Zvezdarnice Višnjan, koji je nakon nekoliko godina rezultirao s oko 2000 novootkrivenih astreoida, a Zvjezdarnica Višnjan postala je i ostala svjetski poznata institucija u ovom području astronomije.

Katalog objekata iz knjige "Zanimivosti nočnega neba", V. Pirnat, Ljubljana 1970. Ova knjiga bila je jedna od rijetkih koja se mogla nabaviti u bivšoj Jugoslaviji, a uz to je bila "čitljiva" (poznavanje engleskog tada nije bilo tako rašireno kao danas). Knjiga opisuje objekte noćnog neba vidljive malim teleskopom (posebno se referira na jedini teleskop Jugoslavenske proizvodnje, 46 mm refraktor koji je proizvodila tvornica "Vega" iz Ljubljane).

Na vrh stranice