Intes MK-91 teleskop u reššetkastom tubusu

Prilično neuobičajen maksutov teleskop u rešetkastoj drvenoj cijevi testira granice EQ-6 montaže pod krovom moje male zvjezdarnice.

Priča o ovom teleskopu počinje negdje u 2008., kad sam od Teleskop Service-a nabavio komplet optike za ovaj teleskop po vrlo povoljnoj cijeni. Izgleda da nitko nije htio kupiti takav komplet, a uskoro mi je bilo jasno i zašto: uz njega nije došla ama baš nikakva specifikacija, a bez osnovnih podataka (razmaci između pojedinih optičkih elemenata) nije jednostavno složiti upotrebiv instrument. Da bude jasno, ovdje se radi u Rumak verziji Maksutovog teleskopa, kod koje su korektor i sekundarno zrcalo dva različuta optička elementa. Taj se teleskop u standardnoj izvedbi sa zatvorenom aluminijskom cijevi prodavao po vrlo visokoj cijeni i nije mi bio dostupan. Uz to je bio na lošem glasu da se zbog velike mase stakla (i zrcalo i korektor prilično su debeli komadi stakla) vrlo teško termalizira, tj. usklađuje svoju temperaturu sa okolinom.

Nekoliko idućih mjeseci otišlo je na kopanje po internetu, u potrazi za bilo kakvim podacima koji bi pomogli odrediti potrebne razmake između pojedinih optičkih elemenata. Najbliže što sam našao bili su podaci o žarišnoj daljini i približna udaljenost žarišta od zadnje strane primarnog zrcala. U slijedećem koraku složio sam primitivnu test "cijev" kod koje sam mogao mijenjati razmake po želji, i počeo se igrati. Testna cijev prikazana je na slijedećoj slici:

Potrebna udaljenost slike iza primarnog zrcala brzo je nađena, ali točno podešavanje (kolimacija) optičkih dijelova sasvim je druga priča. Uz to se pokazalo da je test cijev nedovoljno stabilna za preciznu kolimaciju pa sam izradio novu konstrukciju rešetkastog tipa. Upotrijebio sam kvalitetnu šperploču debljine 12 mm, koja je dodatno olakšana brojnim rupama na svim mjestima gdje to nije utjecalo na čvrstoču same cijevi. Rupe dodatno omogućavaju bolju cirkulaciju zraka, pa se optički elementi brže prilagode vanjskoj temperaturi. S ovom cijevi nikad nisam primijetio probleme sa termalizacijom, tj. izjednačavanjem temperature optičkih elemenata i okolne atmosfere.

Cijev je osmerokutna, sa četiri jaka nosača između prednje i zadnje ploče. Ostale četiri stranice osmerokuta su otvorene. Sami nosači su olakšani rupama na prednoj strani, ojačani po rubovima 30 mm širokim komadima iste šerploče, tako da u presjeku tvore "U" profile, koji su vrlo čvrsti i otporni na savijanje.Svi su dijelovi povezani vijcima, ljepljenje nisam koristio radi mogućnosti lakšeg rastavljanja i dotjerivanja pojedinih dijelova, a u upotrebi se pokazalo da je i tako cijev dovoljno kruta. Svi su drveni dijelovi na kraju lakirani sa nekoliko sloja kvalitetnog prozirnog laka kako bi bili otporni na vlagu. Cijev je toliko stabilna da nakon prve kolimacije godinama nisam imao potrebu išta dirati, a u tom stanju sam ga i prodao prije nekoliko godina.

Tu su presudile dvije stvari: prvo lokalna astroklima oko moje zvjezdarnice je blago rečeno loša, a drugo, teleskop je sa svojih 16tak kila postao pretežak za moje ostarjele ruke i leđa.

Unutarnji raspored optičkih elemenata i sjenila bolje se vidi na ovoj slici. Dugo sjenilo na primarnom zrcalu je kombinacija tanke plastične cijevi i cijevi od crnog kartona koja se može uvlačiti ili izvlačiti da bi se fino podesilo uklanjanje svjetla sa strane i centralno zasjenjenje izazvano samim sjenilom. To je bilo nužno jer je sekundarno zrcalo jedva dovoljno veliko da potpuno osvijetli centar vidnog polja, pa uz njegov rub može u okular ući svjetlo sa strane, ako zasjenjene nije dobro izvedeno.

Da se spriječi nakupljanje prašine na površinama zrcala cijela je cijev na kraju umotana u crno platno, koje ujedno spriječava upad svjetla sa strane. Iako je ovo prvenstveno instrument za maksimalno razlučivanje i velika povečanja, koji u jako dobrim uvjetima atmosfere pokazuje mrlje na diskovima galilejevih satelita, on isto tako jako dobro radi sa manjim povečanjima kod opažanja maglica, naravno ako nisu prevelike da bi stale u vidno polje. Tako Veliku andromedinu maglicu, ili Plejade, možete i previdjeti jer gledate ravno kroz njihov manji dio, ali je zato recimo kuglasti skup M13 na povećanjima 200-300x nezaboravan, razbijen u tisuće sitnih točkica od ruba pa sve do gustog središta.

 


Natrag na glavnu stranicu


Zadnja promjena: 23.5.2024.